Nedjeljno jutro u Budimpešti

U Muzeju promijenjene umjetnosti razgledali smo zbirke stalnog postava koji obuhvaća samo mali dio izvanrednih
dostignuća mađarskog umjetničkog zanata ali i akvizicije iz drugih zemalja. Da je muzej prisiljen zarađivati vidjelo se po količini prostora koji je dat na raspolaganje vrlo poznatoj automobilskoj tvrtki za predstavljanje njenih najnovijih modela.
Nama keramičarima nije promaklo ni nekoliko izloženih suvremenih keramika među kojima se posebno isticala
porculanska konstrukcija mlađe mađarske keramičarke Pálme Babos.
Budimpešta je toliko lijepa i zanimljiva da je u svakom od nas pobudila želju da ponovno dođemo ma koliko već puta bili ovdje.
Obećali smo: slijedeći put dolazimo makar samo na gerbeaud (žarbo) šnite u znamenitoj slastičarni ispod koje se čuje tutanj stare budimpeštanske podzemne željeznice.