• KERAMEIKON

  • ART

  • Current
Samostalna izložba Lidije Maček Stanić
 

O izložbi Lidije Maček Stanić piše Stanko Špoljarić:

LIDIJA MAČEK STANIĆ
Kojim vidom figuracije prikazati mitološka bića, kako izraziti njihove posebnosti u lepezi ljudskih vjerovanja intrigantan je umjetnički zadatak. Vrhovna božanstva i sva ona s manje
značajnim „resorima“ nose svoje ikonografske specifičnosti, kojima se i opredmećuje njihova uloga i sudioništvo u pokušaju čovjekovog razumijevanja prirode i slojevitosti ljudskog suodnosa
s njom. Tako je imaginaciji  put otvoren. Lidija Maček Stanić zavirila je slavensku, odnosno hrvatsku mitologiju, danas tek djelomično poznatu i oblikovala zanimljiv ciklus, sadržajno
građen kroz odnos dobra i zla. Nižu se prikazi Svaroga,Svevida, Peruna, Crnoboga, Kolede, Morane, Vesne, Volasa, Vodana, Ruimira i Tatomira. I ne samo njih. A tu su i vile suđenice
Rojenice i božanska djeca Svarožići.
Lidija Maček Stanić keramičkim tvorbama, oblicima sugerirane suptilne taktilnosti, osmislila je figure koje su stavom, atributima, izražajnošću konkretizacija  nematerijalne „tvarnosti“, karakteristične za božanstva. Svojom prepoznatljivom stilizacijom Lidija je izdužila proporcije likova do vida ornamentalne anatomije. Opisala ih je melodioznim obrisom a volumen
je istakla do mjere potrebite čitkosti, poigravajući se laganim ispupčenjima i udubljenjima površine. Čistoća ploha draperije suprotstavljena je razložnom detaljiziranju pojedinih fragmenata i elementima izašlim iz čvrstoće bloka. Poput oprostorenih linija ili dekorativnih partikula skladno utkanih u ideju o figuri. Izuzetnim senzibilitetom za dinamičnim uravnoteženjem dominantnog plemenitog tona materijala i kolorističke intervencije, s primjerima tek minimalne primjene boje Lidija je dosegla uvjerljivu kromatiku djela. Partije irealnog zlatnog u pojasevima i zadebljanim linijama daju figurama novu dimenziju na putu osjećaja njihovog levitiranja. U vezanosti za tlo one ga i napuštaju, neovisno radi li se o likovima lirske konotacije ili onima dramatske ekspresivnosti. Ipak skulpturalna mekoća poveznica je u različitosti određenih portretnosti, likova grča i tjeskobe i onih s dodirivanjem samog pojma ljepote. Modeliranjem su silnice blistavosti zaustavljene na licima, sa senzualnošću koja prožima tjelesnost ženskih figura. Lidija Maček Stanić ne libi se ni kiparskog tretmana forme no čuva trag zemlje i u punoj dorađenosti i preobrazbi početne amorfnosti. Do ljepote stvarne i simbolične kao što priliči mitološkim bićima. Većinom okruženih svjetlom. Ali nekih i tamom.
I doslovno crnilom kao kod scena pojedinih keramičkih ploča, izvedenih tenikom rakua.
U reljefima sa snažnim osvajanjem prostora motivski niz se ponavlja. Vidljiv u napetosti oblika i u kompozicijskoj razvedenosti. U prividnoj suprotnosti s elegancijom slobodno stojećih figura.
Ali Lidija Maček Stanić likovnim jezikom otkriva različite aspekte priča i umjetničkom kvalitetom i otvorenošću pristupa ulazi u svijet davnih vremena. A i nova dionica njenog opusa potvrda je stilske dosljednosti, konstantnosti Lidijine svježine u suvremenoj hrvatskoj keramici.

Abecedni popis* nekih bogova, bića i termina iz hrvatske mitologije preuzet iz knjige
V. Spirin: Hrvatski mitovi i legende, Zagreb, 1997.

Alemperka - Mitska ptica perja poput sunca. Živi u drvu svijeta. Ima moć čitanja misli. Svarogova je službenica i glasnica između neba i zemlje.
Borna - vojskovođa stanovnika gora.
Crnobog (Črt, Trtar) - bog zla, nedaća, sile mraka, vladar podzemlja. Nema oblik već ga mijenja. Pomoćnici su mu Zločin, Nesloga i Mržnja. Suprotnost Svarogu.
Diva (Divna) - nositeljica noćnog neba i mirnog sna.
Drvo svijeta (Jasen) - u njemu obitava najveći bog Svarog koji čuva sedam ključeva - sedam nebesa. Odvaja Zemlju od Neba. Krošnja dotiče nebo gdje je sve suho i dobro, a korijen zemlju i
podzemlje gdje je sve mokro i zlo.
Gerovit - Bog rata, ratnik, kovač. Žena mu je Lada. Ima sedam vrana i sedam mačeva.
Jura Zeleni (Jarilo) - donosi proljeće, plodnost ljudima i stoci.
Koleda (Božanska Vida) - žena Svaroga nadzemaljske ljepote. Vrhovna majka. Boginja stvaranja i plodnosti.
Morana - lijepa boginja zime i ljubavne nesreće, noćne more, mrazeva, ledenih pukotina (morene). Preobražava se u staricu (Baba Jaga, Baba Roga). Prijateljice su joj zle vile Ljutice, trooki zmaj. Simbol joj je mogranj.
Perun (Porin) - bog groma i munje sv. Ilija nebom vozi ognjena kola.
Perunika (Strelka) - žena Perunova, kći Svitoroga. Vrlo lijepa. Nosi tobolac s gromovitim strijelama. Rodila sedmero djece: Vladimira, Višeslava, Zdeslava, Tomislava, Držislava, Mislava i Radoslava.
Ruimir
- bog vina i obilja.
Ruselke - nimfe potoka i planina. Nježna vilinska bića. Ovijene koprenom magle, često spominjane u hrvatskoj predaji.
Slava (Bojana) - Boginja pobjede nosi lovorov vijenac i mač.
Stribor (Stribog) - bog vjetra i oluje. Vrstan ratnik.
Svarog (Svarun, Stari Vid) - vrhovni bog, prapočelo i tvorac neba i zemlje. Vladar i otac bogova. Nastao iz jajeta. Svojim dahom stvara Dub (Hrast), prvog muškarca - simbol snage i Lipu, prvu
ženu- simbol istine. Kod nas se štuje lipa i hrast i često su sađeni uz svetišta.
Svarožići - božanska djeca Svaroga i Vide: Perun, Sventevid, Stribor i Tatomir.
Sventevid (Svevid)
- bog sunca, praotac svjetla. Ima četiri glave koje gledaju na sve četiri strane svijeta. Jaši na krilatom konju. Pratilac su mu žena boginja Zora i Danica.
Tatomir - lijepi bog mjeseca. Vrstan ratnik i ljubavnik. Sunčev brat. Javlja se u četiri oblika. Mjesečeve mijene - Kao malen ukrao je Morani biser, pa ga je raskomadala na četiri dijela.
Pokretač je plime i oseke. Posvećeni su mu vuk i lisica.
Vanda - boginja i gospodarica mora.
Vesna - boginja proljeća, zaštitnica ljubavnika i nadahnuće umjetnicima. Posvećena joj je Đurđica.
Vile suđenice (Rojnice) - tri vile koje kod rođenja djeteta stoje uz kolijevku i određuju sudbinu.
Vodan (Kapun) - vrhovni bog voda. Jedan od najmoćnijih bogova kod stvaranja svijeta. Nosi trozub. Sin mu je Korab.
Volas (Veles, Vlas, Vlaho, Blaž) - moćni bog prirode i rogatih životinja. Nastao iz ljuske jajeta Svaroga. Žena mu je Vlasta (Mokoš, Vodanojka, koja se slavila kao kult kiše, vode, vlage,
plodnosti i obilja, sirena). Djeca su im: Sirin (bog ovaca), Kostin (bog koza), Tur (moćni bog goveda).
Zora - vesela i ljupka boginja jutarnje zore i svjetla. Žena Sventevida. Plovi na zlatnom čamcu. Djeca su im: Radogost (bog odvažnosti i duhovne snage, Lav - čovjek, bučan i rasipan), Vesna, Kaja (blijeda boginja umrlih) i Lada (prelijepa boginja ljepote i ljubavi)

 


 

18.04.2024 - 11:16