Povodom izložbe 2006. godine Juraj Baldani piše:

U poplavi komercijalne keramike kada je uz najbolju volju teško prepoznati autora, kao iznenađenje javlja se iz Rijeke autor koji izaziva pažnju svojom inventivnošću, rukopisom i vještinom. To je Darko Dinter čiji se radovi na ovoj izložbi mogu pojedinačno prosuđivati, ali i kao cjelina koja je organski vezana. Od uporabnih predmeta tu su neizbježne vaze i zdjele, odnosno tanjuri. Maštovitih su formi ali i apliciranih ornamenata, te čine jedinstvene kompozicije. Uz uobičajene oblike izdvaja se vaza s krilima, dvostruke vaze i slična rješenja, a ista raznovrsnost odnosi se i na elemente ukrašavanja koji su pretežno čipkasti ili mrežasti, a znaju biti i primijenjenih geometrijskih projekcija. Osnovni oblici vaza su okrugli i četvrtasti ali s mnogim varijacijama, dok tanjuri i zdjela pokazuju veću razvedenost i bogatstvo aplikacija. Kreator je suptilni igrač za bojama pa
zna uočiti sklad kontrasta ali i uzajamnost tonaliteta. Pomak od utilitarnih objekata čini rad jedrenjaka lociran na mrežastoj podlozi. Novi je korak i pojava ženskog lika u centru svojevrsnog tanjura, zatim ribe koje se javljaju u više varijanata od samostalnih do onih spojenih s mrežastom podlogom. Jedan od ciklusa posvećen je i raspelima, a na jednom je Krist na mrežastom križu. Inačice križa još se pojavljuju u boji, šarama i strukturi, ali i u igri geometrijskih likova.
Keramičar Darko Dinter koristi se klasičnim keramičkim tehnikama te zahtjevnom tehnikom zvanom: raku. U oba slučaja pokazuje iznimni senzibilitet za usklađivanje osnovne mase tijela sa strukturama koje se mijenjaju ovisno o temama i motivima. Ta organička povezanost zamisli s procesom izvedbe kod njega se ostvaruje cjelovito a rezultati ukazuju na nedvosmislenu postojanost stila, ali i njegovu bujnost unutar željenih parametara.

Isti autor piše 2007.godine:

Darko Dinter kao izuzetno maštovit keramičar nastojao je zanatskoj vještini utisnuti artistički pečat, ali istovremeno i sačuvati obilježja primorske klime. To je najčitljivije u kompozicijama «Jedara» ali i strukturama drugih rješenja gdje su asocijacije na mreže vješto ukomponirane u nove sadržaje. Ne dopuštajući da površine obrađenih ploha ostanu glatke, on pronalazi iznenađujuća rješenja kojima dinamizira plohe. Impresivan mu je ciklus portreta za triptih, tapiserija «mreža puna ribe», serija pehara koja iznenađuje bizarnošću oblika kao i obradom površina te skladom boja.

Njegov učitelj Boris Roce,  piše 2006. godine:

Riječka likovna scena u zadnjih nekoliko godina postaje bogatija za još jedno dosad skromno prisutno likovno područje,  uz slikarstvo, grafiku i kiparstvo, a to je umjetnička keramika. To je nekako i normalan slijed događanja.
Do prije dvadesetak godina keramika je u Rijeci bila gotovo nepoznata u javnosti. Malo se ljudi bavilo njome, još manje se o njima znalo. Nije se ni imalo gdje naučiti o tehnologiji keramike. Pojavom distributera keramičkih potrepština stanje se postepeno mijenja. Sad se mogu nabaviti i sirovine i oprema. Najprije se javlja interes kod mladih školovanih učitelja likovne kulture, dakle u školama, što smatram veoma bitnim, jer se daju relevantne informacije  širokom krugu djece.
U početku je to funkcionalna keramika. Započinju se održavati prvi tečajevi (…) Iz kvantiteta se polako nazire kvaliteta. To je zorno prikazala i iložba održana u Palachu prije par godina. (…) Iz mnoštva «amatera», autodidakta, zahvaljujući radu, upornosti i vjeri u sebe,  svojom kvalitetom nameću se pojedinci. Jedan od takvih je i Darko Dinter.
Kao i većina keramičara i on je počeo, nakon obučavanja na tečaju keramike, izrađivati suvenire. Suveniri donose novac.
Mnogi ostaju na ovoj razini stvaranja. Ovdje imamo drugačijeg Dintera. (…) Motivi koj ga zanimaju tipično su primorski: riba, jedrilice, more, ribarske mreže…, koje on doživljava i ostvaruje na specifičan, njemu svojstven način. (...)
Ono po čemu se prepoznaje keramika Darka Dintera jest način kako je tretirana površina, njena struktura koja već odaje
specifičan rukopis. To je razigrana površina koju postiže na nekoliko načina: upotrebom specijalnih glazura (esfugente,
skupljajuće), motiv mreže kojom daje naglasak teksturi stvarajući je opet na poseban način. (..) Osim klasične keramičke tehnike prisutan je i američki raku, što pokazuje autorovo praćenje svjetskih trendova u keramici. Dinter je po struci kemičar (…) On eksperimentira sa solnom kiselinom stavljajući je na sirovu glinu dobivajući tako bogatu snažnu teksturu površine koja vrlo dobro korelira s oblikom i monokromijom.

Maja Štrk Snoj piše povodom autorove samostalne izložbe 2007. godine:

Darko Dinter bavi se oblikovanjem već petnaestak godina a tek nakon pohađanja tečaja kod Borisa Bocea počeo se baviti
keramikom. (…) Danas je pred nama autor s pet samostalnih izložbi i nizom grupnih, autor čiji se rukopis prepoznaje po
osebujnom pristupu oblikovanju predmeta i njihovoj finalnoj obradi.(..) Motive koje obrađuje nalazi svuda oko sebe.
U početku su to predmeti za uspomenu, koji su se od malih suvenira razradom ideje pretvorili u velike dekorativne ploče
(mreže s ribama) ili samostojeća tijela (jedrilice).(…) Autor pristupa izradi svojih izložaka vrlo pomno. Površine predmeta gotovo mu nikad nisu ravne. Organske i anorganske forme isprepliću se u uzburkanom slijedu. Predmete dekorira otiskom čipke te mrežom isprepletenih traka dok u isto vrijeme iz pune površine prijelazi u perforiranu a cijelu kompoziciju smiruje na rubu. Također se poigrava glazurom. Predmet gotovo nikad ne prekriva glazurom u cijelosti već je to uvijek odnos puno-prazno, pri čemu dio površine prekriva a dio ostavlja u sirovoj boji pečenog biskvita.
Paleta boja je ugašena toplim tamnim tonovima koji skladno korespondiraju a bojom pečene gline. (…) Kemičar po struci
Darko Dinter kreira vlastitu glazuru, dodajući već postojećoj aditive ili miješa razne glazure. Predmete peče nekoliko
puta nanoseći na njih svaki puta nešto novo. Na taj vrlo komplicirani način postiže snažne efekte sasvim osebujnog
vizualnog doživljaja.