Ljubica Dujmović Kosovac piše u povodu izložbe Branke Ris u Galeriji crkve sv. Margarete u Bakru, u prosincu 2009. godine:

Zaustavljeno vrijeme
Kada smo prije gotovo tri desetljeća, u povodu sličnom ovom, birali radove za izložbu keramike, slutili smo da će razvojni put tada mlade novosadske keramičarke Branke Ris imati uzlaznu putanju ne samo u odabiru tema, već i u ovladavanju novim tehnološkim postupcima, te da će svojim radovima doseći estetsku i izvedbenu razinu primjerenu vrsnim autorima koji se izražavaju u ovom mediju.
Prve impulse u bavljenju keramikom Risova dobiva u široj obitelji, od vrsnog slikara Nikole Graovca i poznate i priznate
keramičarke Radmile Graovac u kojima i danas vidi autoritete i uzore. Iskreno i neposredno, Branka Ris sve ove godine propituje i duboko ponire u vlastita duhovna uporišta iz kojih crpi kreativnu inventivnost koja se zrcali u svakom njezinom radu. Sada sa sigurnošću možemo reći da su radovi nastali u proteklom razdoblju oblikovali njezin autorski identitet specifičnog likovnog rukopisa i tehničke izvedbe. Prvi su njeni radovi, iako bez namjere i namjene, imali ukrasnu i uporabnu vrijednost da bi u kasnijim godinama postupno zaokružila pojedine cikluse čiste likovnosti, dovršenosti i zrelosti.
Devedesetih  godina prošlog stoljeća dolazi do neprirodnog prekida u njezinom bavljenju keramikom. Iz okruženja u kojem je učinila prve korake i polučila značajan uspjeh u keramici, dolazi u Rijeku gdje pokušava zacijeliti otvoreno puknuće vlastite kreativnosti i ponuditi svoje radove likovnim znalcima i riječkoj publici na uvid. Ovom je prigodom korisno navesti da je Vojvodina imala važno mjesto u bivšoj državi po dobrim uvjetima za stvaranje keramike i vrsnim autorima (Aranka Mojak, Jožef Tođeraš,
Ivan Jandrić, Ilona Kalmar) koji su se bavili umjetničkom keramikom, ali isto tako valja istaknuti sretnu okolnost da grnčarstvo u ovoj sredini nije bilo napušteno, već se u sinergiji s akademski obrazovanim kadrovima osvajao prostor prijašnjih ciglana u kojima su boravili poznati i priznati svjetski autori, što je rezultiralo brojnim radovima velikog formata u keramici i manifestacijama koje su se bavile ovim medijem.(…)
Za Risovu je svaki javni nastup izazov i provjera vlastitih stavova, a pristupa mu krajnje profesionalno.
Radovi uvršteni na izložbi Zaustavljeno vrijeme izvedeni su u tehnikama terakota, pečene/dimljena i glazirana keramika.
Motivi su u rasponu od figuracije do geometrijskih forma koje u postavu tvore instalacije i skulpturalne forme sastavljene od samostalnih segmenata. U postupku nastanka rada koristi skicu kao predložak, koju materijalizira, modeliranjem forma asocijativnog i apstraktnog predznaka.