• KERAMEIKON

  • ART

  • Current
LONČARSTVO HRVATSKOG ZAGORJA
 

Izložba lončarskih proizvoda lončara Hrvatskog zagorja pod nazivom: LONČARIJA-OGLEDALO
HRVATSKOG ZAGORJA i 1. SMOTRA LONČARA HRVATSKOG ZAGORJA koja otvara se 6. rujna 2010. u 19 sati u
Galeriji grada Krapine bit će prisutno 7 danas još aktivnih lončara:
Tomo Kovačić (sin Florijana), Ivan Kovačić, Božo Androić, Tomislav Lendrec, Ivan Belač (unuk Andrije), Nenad Kralj i Mladen Savić.
Oni će prezentirati tradicijske tehnike zagorske keramike, a počasni gost otvorenja umjetnik Yosuke Koizumi iz Japana, demonstrirat će nekoliko tehnika tradicijske japanske lončarske vještine.
Večer će uljepšati Kulturno umjetničko društvo ''Žune'' iz Bedekovčine koje će otpjevati nekoliko vrlo starih pjesama karakterističnih za podneblje Hrvatskog zagorja.
Organizator priredbe koja se održava do 24. rujna je Robert Kuhar.

U najavi manifestacije Robert Kuhar piše:

Lončarstvo-ogledalo Hrvatskog zagorja
Lončarstvo je vještina koja u Hrvatskom zagorju i danas postoji i ne smijemo dopustiti da se ona zaboravi. Njezinu budućnost podržava odjel proizvođača keramike u SŠ Bedekovčina u
Bedekovčini u mjestu gdje lončari još i danas posjeduju iskapališta gline i odvoze glinu u svoje radionice gdje je dalje obrađuju i od nje oblikuju lončarske proizvode.
Danas u Hrvatskom zagorju postoji svega sedam majstora koji posjeduju ovu vještinu oblikovanja posuda na tradicijski način, na lončarskom kolu; Tomo Kovačid, Ivan Kovačić, Tomislav Lendrec, Božo Androić, Nenad Kralj, Ivan Car, Ivan Belač. Oblikovanjem keramičkih predmeta bavi se još nekoliko obrtnika, koji pretežno ili u potpunosti oblikuju samo ukrasnu-dekorativnu, suvenirsku keramiku, stoga ih nisam evidentirao kao obrtnike satradicijskim vještinama.
Neki od navedenih već polako napuštaju lončarski način oblikovanja, jer više ne dobivaju narudžbe ili su one vrlo rijetke. Pretpostavimo da se ne radi o financijskoj krizi, već o svijesti šireg kruga ljudi koji sve više kupuju robu sumnjivog sadržaja od stranih uvoznika, robu koja je proizvedena industrijskim ili više serijskim procesom, a ne rukom ili na lončarskom kolu. Tehnologija je toliko napredovala da danas možemo birati iz kojeg posuđa želimo jesti i piti, ali nitko ne može pobiti činjenicu, da je najslađe kiselo mlijeko bilo popiti iz štubleka/štubljaka a kruh s mesom ili zapečene štrukle pojesti iz pečenjarke...
Neki od navedenih lončara zbog toga nedvojbeno odustaju od lončarskog obrta i žele otvoriti novi obrt u kojem će ostvariti postići bolju zaradu. Ako dopustimo da se dogodi takav obrat u županiji u kojoj je lončarski obrt ne samo činjenica, već i povijesna vrijednost koja sa sobom nosi mnoge legende i priče, kao i smiješne dogodovštine, tada ćemo za nekoliko godina o lončarstvu čuti samo u nekoj priči ili u nostalgičnom prisjećanju na njegove vrijednosti.
Ne zaboravimo da su Čeh, Leh i Meh, pošli u svijet upravo iz Krapine i osnovali carstva na istoku: Češku, Poljsku i Rusiju.
O njihovom putovanju i carovanju govore mnoge kulture, od Zapadne Europe, rimskih vojnih zapisa, pa sve do Istočne Azije. Legenda o njima zapisana je na posudama ''bilikum'' i ''trilikum''
koje su prihvatili gotovo svi slavenski narodi i izrađuju je u spomen na njih.
Prisjećanje je samo jedno od mnogih i danas ga još uvijek možete kupiti u obliku ''bilikuma'' i ''trilikuma'' i kod nas.
Ova smotra i izložba postignuća lončara, čiji sam idejni autor u njenom nastajanju nije samo materijalna evidencija u Galeriji, već i mnogo više od toga, prenošenje tradicijskih vještina nematerijalne kulturne baštine u izradi karakterističnih posuda Hrvatskog zagorja i njihovo nadmetanje u tome koji od lončara poznaje najstarije vještine u izradi najposebnijih posuda kao što su: mudrijaš, trilikum, srabljivec, štucka, žlaburač, puranščica. Kao profesor i pedagog u školi smatram da je lončarstvo kao vještinu potrebno zaštititi, a poznavanje tradicijskih vještina cijeniti i majstorima koji poznaju takve vještine pripomoći u njihovom daljnjem usavršavanju, a županija i obrtnička komora trebale bi se pobrinuti da majstorima omoguće i financijska sredstva kao poticaj za daljnji rad, a ne samo primati od njih informaciju i tražiti donaciju. Sretni smo da možemo prisustvovati jedinstvenim osobnostima lončara Hrvatskog zagorja na jednom mjestu i biti svjedoci u njihovom postojanju.
Zahvaljujem im se u ime svih nas i naše tradicijske kulture.

 

17.11.2017 - 23:11