O radu Margarete Krstić Theodor de Canziani  piše
2008. :

Umjetnička keramičarka Margareta Krstić keramikom se bavi od ranog djetinjstva. Živeći u okolju Grobinštine susretala se s masnom i podatnom čas žutom, čas sivom zemljom, oduvijek, a kreativna potreba (…) definirala je i današnje izuzetno aktivno i uspješno bavljenje keramikom. (…) Ona u rustičnom ritmu bitka okolja koje poznaje i osjeća do nesvjesnih razina daje životu pokret. (…) ..ta stalna ritmička kretnja njezinih skulptura
ono je što plijeni i zauvijek osvaja. (…) Traganje za najboljim putem ostvarivanja svojih ideja  zaokružuje konstantnim istraživanjem i obrazovanjem. (…) Glina, ta gipka tvar pod Margaretinim rukama postaje još gipkija u namjeri jer svakoj skulpturi ona svojom gestom i dodirom udahnjuje drugi život, od amorfne mase do figurativne sveprisutnosti u njezinu životu i imaginaciji. (…) No, ponad religioznih motiva tu su i oni koji govore o stvarnom životu Grobnika kroz povijeks. Nisu to razvikani povijesni likovi već čovjek poput Margareta i njezinih predaka što su svojim svakodnevnim mukotrpnim životom drvarica, vodarica, mlikarica, stočara, zemljoradnika, domaćica i
drvosječa zarađivali za život, prehranjivali generacije …. Upravo ovi obični ljudi čine opus skulptura «čovika ki dela», obremenjenog teretom, no ponosnom radniku koji utjelovljen u skulpture viče bolno, glasno se smije, larma, šapće, komunicira u skulpturi oplemenjenoj energijom.

Isti autor piše o Margareti 2009.:

(…) U bitci za bitkom, u sebi sa sobom, te svim izazovima i preprekama oko sebe, ona postojano i hrabro, vjerna svojim duhovnim idealima, korača naprijed, mijeseći onu istu zemlju koju su u svakodnevlju Grobnika mijesili naraštaji prije nje. (…) Kao izlagačica jaslica postaje naša prvakinja u svijetu jer su njezini asambli umjetničke keramike već razasuti u svim smjerovima. U svoje keramičke jaslice s kojima se okušava u različitim tehnikama, uvodi i elemente nacionalnih, povijesnih i baštinskih vrednota (…) … kreće prema novim spoznajama i kulturama stvarajući skulpture i predmete pradavnom tehnikom. (…) Varirajući od prapovijesti tu isključivo žensku specijalnost, Margareta Krstić svoje posude i skulpture glača ahatom i pamukom, te time postiže izgled primitivnih keramičkih predmeta koje zatičemo u arheološkim iskapanjima….

Na međunarodnoj izložbi jaslica  „100 PRESEPI" u Rimu  PRVA NAGRADA ZA STRANCE dodijeljena je 
Margareti Krstić iz  Hrvatske.

U Rimu, u Bazilici Santa Maria del Popolo, pod visokim pokroviteljstvom Predsjednika Republike,Talijanske biskupske konferencije (CEI), Senata, Zastupničkog doma, Ministarstva kulture i kulturne baštine, regije Lazio, Provincije Rim i Općine Rim, te Nacionalne udruge talijanskih općina, održana je od 25.11.2011 do 8.1.2012. godine, 36.
međunarodna izložba „100 PRESEPI“, na kojoj je izloženo oko 180 jaslica iz cijelog svijeta.
Ove godine po prvi puta podijeljene su nagrade talijanskim izlagačima a stranim državljanima posebno tri nagrade.

U obrazloženju prve nagrade Komisija za nagrade piše: Umjetnica je udahnula dušu svakom svom djelu. Poruka Kristova rođenja je sadržana u svakom liku kao u škrinji s vrijednostima,  te s  uvjerenjem da se to blago dijeli s ostalima, prožimajući nas svojom uzvišenom srećom nadograđujući kompoziciju.
Ovime se stiče dojam vrhunskog sklada i duhovnosti.

Theodor de Canziani piše u katalogu umjetnice:

Margareta maestralno stvara ciklus Jaslica po tradiciji grada Rijeke Potaknuta legendom i poviješću imajući urođeni
senzibilitet odabira i približavanja prošlosti, vjerovanja, osjećaja i prepoznavanja, stvara riječane sublimirajući ih sa
prepoznatljivim simbolima autohtona samoviđenja. Smještajući motivske okvire Jaslica u okrilje grada Rijeke nalazi Riječane kao morčiće i riječke patricije potaknuvši traganje za identitetom i prepoznavanje u njemu, istom bivši najbolji promotor grada izvan njegovih granica,  nacionalnih, internacionalnih, onih na drugim kontinentima na kojima nas predstavlja.
Neobična kreativnost opet se začela od učenja i proučavanja, od prilagodbe i umjetničkog stvaranja koje pak autorici ovog
izuzetnog deskriptivnog, duhovitog i decentnog motivskog poslanja daje mjesto neprocjenjivog riječkog kulturnog atašea u umjetničkoj sferi svjetske likovne umjetnosti s osobitom porukom. Kompozicije u izmjeni autohtone gradske nošnje i orijentalnih motiva morčića slijede suptilnost prilaza povijesnom, karakternom  kroćenju materije i odabiru kontrasta u motivskoj različitosti, od pastelnih spram egzotičnih kromatskih varijacija. Ovaj ciklus ostavlja bez daha kako riječane tako i sve one koji time bivaju učiti o nama. Usmjerena iz dolja Podkilavca stoljetnom pogledu predaka u visine Grobnik grada Margareta Krstić zainteresirala se za nacionalni povijesni ponos ali i negdašnje gospodare zemlje iz koje izrasta i stvara tematsku cjelinu Zrinskih i Frankopana. Polazište u povijesnim tekstovima nadopunila je vizualizacijom devetnaestostoljetnim slikarskim ostvarenjima hrvatskih slikara poput Otona Ivekovića te drugih citiranih u tehnici oleografije, bojom, kompozicijom, gestom,porukom i nazočnošću u domovima našim do nedavna. Ta prisna slikarska ostvarenja dične narativnosti i nacionalnog
zanosa otkrivaju početke ove motivske sekvence čemu svojevrsnu ikonografsku antikizirajuću notu potvrđuje raku izvedba, autoričin pristup umjetničkoj keramici bez premca.