• KERAMEIKON

  • ART

  • Current
Ivan Švertasek

U utorak, 6. siječnja 2009. u 87. godini preminuo je Ivan Švertasek, član ULUPUH-ove Sekcije za keramiku, staklo i porculan i počasni član KERAMEIKONA od 2002. godine.
Doajen hrvatske keramike, podjednako se ustrajno bavio i slikarstvom, grafikom i ilustracijom, kao i pedagoškim radom.
Rođen je u Đurđenovcu 1922. godine. U Zagrebu je maturirao 1940. a 1946. godine diplomirao na Akademiji likovnih
umjetnosti u Zagrebu. Poslijediplomski studij završio je 1947. u klasi profesora Ljube Babića, kada postaje članom
tadašnjeg ULUH-a. Bio je profesor Škole primijenjenih umjetnosti u Zagrebu cijeli svoj radni vijek (od 1951. do 1985.
godine) gdje je svoje znanje i kreativni žar utisnuo u najznačajnije predstavnike hrvatske keramike. Sudjelovao je na više od 150 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu, te održao dvadesetak samostalnih izložbi. Dobitnik je više nagrada, a 1998. godine dodijeljeno mu je odlikovanje Reda Danice Hrvatske s likom Marka Marulića. Bio je član ULUPUH-a od 1955. godine, a udruženje mu je 1981. godine objavilo monografiju iz pera Marine Baričević. U tijeku je priprema njegove nove monografije, povjesničarke umjetnosti Branke Hlevnjak.
Posljednji ispracaj Ivana Svertaseka bio je u ponedjeljak, 12. siječnja 2009. u 10.50 sati na zagrebačkom Krematoriju.

Biografija

1922.    6. srpnja rodio se u Đurđenovcu   
1946.    Diplomirao je slikarstvo na Akademiji  
            likovne  umjetnosti u Zagrebu
1947.    Završio postdiplomski studij u klasi prof. LJ. Babića i
            postaje član ULUHA-a
1950.    u Grafičkom studiju ULUHA-a studira grafičke tehnike
1951.    Zapošljava se kao profesor na Školi primijenjene
            umjetnosti u Zagrebu
1955.    Primljen u članstvo ULUPUH-a
1956.    Prva samostalna izložba sa Stellom Skopal u
            Beogradu
1959.    Dobiva stipendiju fonda „Moša Pijade“ te boravi u
            Parizu    
1965.    Postaje voditelj keramičkog odjela na Školi
            primijenjene umjetnosti u Zagrebu
1971.    Sudjeluje kao likovni pedagog na Kongresu INSEA u
            Helsinkiju
1979.    Suosnivač i sudionik Kolonije umjetničke keramike
            „Hinko Juhn“ u Našicama
1981.    Monografska izložba u Muzeju za umjetnost i obrt u
            Zagrebu. Izlazi mu iz tiska
            Mala monografija, (autorica M. Baričević,  izdavač 
            ULUPUH)
1982.    Imenovan direktorom Škole primijenjene umjetnosti u
            Zagrebu
1985.    Odlazi u mirovinu
1990.    Član internacionalnog Žirija III Svjetskog triennala
            male keramike
2002.    Počasni član KERAMEIKONA, Hrvatskog keramičarskog 
            udruženja

Nagrade:

1979.    Nagrada EX AEQUO, VII Bijenale Slavonaca, Osijek
1987.    Počasna diploma, II Svjetski triennale male
            keramike, Zagreb
            GRAND PRIX, XI Bijenale Slavonaca, Osijek
1989.    Dodijeljeno mu je odlikovanje Reda Danice Hrvatske s
            likom Marka Marulića,
            Nagrada Udruženja likovnih umjetnika primijenjenih
            umjetnosti Makedonije, 
            Nagrada VII Trijenala jugoslavenske keramike, 
            Beograd


Anita Parlov: Putovanje kroz vrijeme

Retrospektivom unikatne keramike pod nazivom»Putovanje kroz vrijeme» u Salonu «Izidor Kršnjavi»u 120oj  obljetnici postojanja i djelovanja škole, u 80oj godini autorova života i 50oj obljetnici oblikovanja keramike numerička karta ispunila se okruglim brojevima. Grafičar, slikar, sliko-keramičar, keramo-skulptor, likovni pedagog Ivan Švertasek vratio se u prostore školskog salona, u kojemu je za svog djelovanja postavio brojne izložbe, savjetovao mnoge mlade umjetnike i sam izgrađivao likovnu estetiku subjektivnog poimanja svijeta.
Umjetnikovo nadahnuće keramikom započinje gotovo slučajno. Vrstan slikar našao se pred đacima keramičkog odjela prenoseći im svoje slikarsko iskustvo u predmetu keramičko oslikavanje, a
to se preobrazilo u pravu ljubav prema keramici, u prve korake kojima je započeo oblikovati glinu i osvajati prostor taktilnog sadržaja. Njegov kreativan značaj nije odolio znatiželji i
iskušenju osobnijeg osmišljavanja prostora. Na početku ove avanture glinenu ravnu ploču koristi kao podlogu za oslikavanje, na njoj nastaju prvi portreti naslikani angobom a danas pred nama stoje lirski oblici kiparski promišljenih prostornih odnosa.
Tematski ciklusi evociraju sjećanja iz djetinjstva, motivi njegovih uspomena odaju toplinu i šarm osebujne poetike. Tanjuri-Maske, i Ribe, Monstrance, Frajle, Krinoline, Stanari, Molitve, Mrtve prirode, drvo i nezaobilazni tragač za izgubljenim vremenom Don Quijote cjeline su što se poput fotografija obiteljskog albuma smjenjuju u umjetnikovom stvaralaštvu. Iako različiti izborom motiva, ovi radovi su intimne asocijacije već pomalo zaboravljenih seoskih zabava, refleksije na životne okolnosti, romantični odmaci od svakodnevnog i religijom ispunjenog
promišljanja.
Spomenuti portreti – ploče oslikani angobama otvorili su vrata umjetnikove figuracije. Stilizirane maske pedesetih, šezdesetih prijenos su na zaobljenu ploču tanjura, uz prostornu nadogradnju prema reljefu u tehnici majolike. Iz ovih oblika spajanjem dvaju tanjura i dodavanjem ovalnog postolja proizašle su krajem šezdesetih Monstrance. Liturgijske posude pokaznice u kojima su se izvorno izlagale svete moći, spretno su poslužile kao motiv za dekorativnu keramoskulpturu oslikanu crtežom koji naglašava prostorna usmjeravanja forme.
Nezaobilazne, prepoznatljive likove suvremene hrvatske keramike predstavljaju lončarske figure jednostavnih oblika; Mandleka, Frajla i Frajlica. Nastali sredinom sedamdesetih
vrtnjom na lončarskom kolu, jednostavni vazoliki oblici ukrašeni glazurom, stakalcima, žicama, lišćem, granama, kamenčićima, detaljima iz prirode koketiraju s naivnim izričajem i duhovite su reminiscencije na autorovo djetinjstvo.
Djelomična nacionalizacija obiteljske kuće Švertasekovih u Šrotovoj 23 gdje i danas stanuju, odrazila se na umjetnikovom radu. Kulisne plošno istanjene tamne ploče podsjećaju na
scenografije kazališnih predstava. Poput lutkine kuće ova scenografska rješenja iskrena su ali i blaga osuda postojećeg totalitarnog režima.
Ivan Švertasek inicira podizanje raku peći u školskom dvorištu, a stara tehnika rustikalne površine poslužila mu je za oblikovanje brojnih posuda, reljefa i mrtvih priroda.
Motiv Don Quijota jedan je od onih kojima se autor uvijek vraća. Vezuje ga uz djetinjstvo, uz rodni Đurđenovac gdje je kao dječak jašući konja ostvario snove mnogih vršnjaka. Iz tog iskustva proizašle su reljefne ploče, nastale kao spoj vrsnog tehnološkog i slikarskog iskustva, malih dimenzija.
Rad koji me još nedovršen dočekao u umjetnikovom atelieru je minimalistička keramoskulptura kiparskog izričaja. Reduciranjem forme na znak «Drvo» i «Molitva» Švertasek u svojim
posljednjim radovima istražuje kvadrat i elipsu.(…)
Dok se na policama ateliera u Voćarskoj 74 izmjenjuju različite temea, a svaka ima svoju priču, Švertasekova keramika je jedinstvena po svojoj različitosti. Izborom tema i motiva, izborom tehnika oblikovanja (majolika,raku, kamenjača, porculan…)(…) Ne zanimaju ga trendovska
razmišljanja u likovnoj umjetnosti. Radovima unosi vlastitost, intimu i poetsko… Svijet je to u kojemu se isprepliću šarmantne, najčešće monokromne cjeline slikarskog i skulpturskog značaja.

Drvo
Vruća kava
Don Quijote
Don Quijote
Don Quijote
Don Quijote
Don Quijote
Don Quijote
Forma-svitak
Baba
Moj Murandi
Susjedi
Drvo
Djevojčica
Dio triptiha
Triptih
Umjetnik u svojoj radionici
Posljedni snimak umjetnika
 
24.09.2017 - 19:27